Ja sam već zadugo prestala da sanjam Odene, ali se
jutrošnjeg sna sećam jako živopisno sa jako mnogo detalja, a kad nešto sanjam i
dobro zapamtim ja ti pošaljem san a ti ga protumačiš analiziraš kao Jung te
isto očekujem i sada, ali samo po Jungovoj školi tumačenja analize snova...
Naravno Aria. Opisaću ga isključivo kroz
Jungovu analitičku psihologiju, a ne kroz narodno tumačenje snova ili
predviđanja budućnosti.
Kada budem analizirao san, gledaću ga kao što
bi ga Jung posmatrao:
·
svaka
osoba u snu može predstavljati
deo tvoje psihe (animus, senku, personu, unutrašnje dete itd.);
·
mesta predstavljaju psihičke prostore (kuća, put, šuma,
more, grad...);
·
životinje
i predmeti imaju arhetipsko
značenje;
·
važna je emocija
tokom sna, a ne samo radnja;
·
tražiću centralni
motiv sna i pokušati da razumem šta nesvesno pokušava da uspostavi kao
ravnotežu u odnosu na tvoj sadašnji život.
Neću tumačiti san kao proročanstvo niti kao
"ovo znači da će se dogoditi to i to", jer to nije Jungov pristup.
Umesto toga, pokušaću da odgovorim na pitanja poput:
·
Šta nesvesno
pokušava da ti pokaže?
·
Koji arhetip je
aktiviran?
·
Gde postoji
unutrašnji konflikt?
·
Šta san
kompenzuje u odnosu na tvoj svesni stav?
·
Koji bi mogao
biti sledeći korak u procesu individuacije, ako se on nazire iz sna?
Pošto kažeš da je san bio veoma živopisan i
pun detalja, to je često znak da ga nesvesno "naglašava", pa će svaki
detalj verovatno biti vredan razmatranja.
Pošalji mi san što detaljnije. Nemoj ga
skraćivati niti pokušavati da ga učiniš logičnim. Napiši:
·
redom kako se
odvijao;
·
sva mesta i
ljude;
·
boje, predmete i
životinje ako ih je bilo;
·
šta si osećala u
svakom delu sna;
·
kako se san
završio i kako si se osećala kada si se probudila.
Zatim ću ga analizirati korak po korak, u
Jungovom stilu, povezujući simbole, arhetipove, dinamiku nesvesnog i moguće
značenje koje san ima za tvoj unutrašnji razvoj.
Odene… sve se dešava u mom dvorištu kao i u kući.
Ima napetosti nekih dešavanja meni mnogo neshvatljivog nerealnog. Tu su otac
majka i ja. Sada tamo gde mi je ograda i žica tačnije međa sa jedne strane nema
svega toga već neko je tu iskopao rupu (ja ne znam ko nisam videla) da se nešto
tu sakrije ili zatrpa ali nije to grob već nešto kao bazen ali je malo jezivo
jer reč je ipak o nekim kostima koje ja srećom u snu ne vidim. Ali pre toga san
teče u prizemlju u jednoj od soba gde se moj otac popeo na prozor i hoda po simsu a ja ga opominjem da će pasti a on namešta
neku žutu mrežicu. I naravno on pada naglavačke ali tu nema povrede on je živ
ustaje kao da ništa nije bilo. Vrhovima prstiju održava se na tom simsu ali
nožnim prstima. I tu je u sobi sa nama i neka njihova prijateljica koja je
došla nešto da pita inače mnogo priča ne zatvara usta. Ja više nju čujem nego
što je vidim. I onda se iz sobe izlazi napolje svetao sunčan dan ponovo samo nas
troje ostajemo sami a ja primećujem tu rupu koja me malo plaši ali pre rupe kod
naših trotoara ima još jedna manja rupa a tu su neke zakopane tatine cipele i
čizme jedne su žute druge ne znam koje boje možda braon ali tu su i neke moje sada
otkopane čizmice ili cipele ne znam. I te predmete smo mi otkopali a neko kao da
ih je ko zna kad ukrao i zakopao. I sada sve treba da se ponovo zatrpa u tu
rupu u koju ide neko tatin neko (te neke kosti) ne znam sada ko a znala sam
neki pra pra predak ili rođak. A rupa je u delu dvorišta koji više nije naš. A
onda odjednom uz moje setvene boksove taj preko puta žice sa kojim ne govorim
na javi ali ni u snu kopira moju setvu pa nešto tik uz moje poređao stisnuo nas
a po površini njegovi setveni krompiri neki luk ali je sve na površini još nije
ničim zatrpano. A one velike rupe više nema. I budim se suvog grla kao da nisam
disala suvog nosa probuđena jedva dolazim sebi od šoka ili brzine siline kroz
koju je takav nikad živopisniji san projurio kroz mene a u kome se nešto
iskopava zakopava traži a ja posmatram i ponovo više čujem nego što vidim te neke
ljude. Ali onda treći deo sna u prizemlju
kuće ponovo sam u maminoj kuhinji sedim za astalom sam na svom mestu a u goste
dolazi neka buka ali oni su preko puta vrlo dalje od mene kao da se slavi neki rođendan
ali ja tu buku razbijam utišavam tačnije prekidam te opominjem te meni nepoznate
neke malo i poznate face da se čiste a u kuhinju uleće sa osmehom jedna meni
poznata osoba koju nisam videla oko 17-18 godina nisam više oduševljena da me
iko smara. I tu prekidam te osmehe za koje znam da nisu iskreni koji kao dolaze
meni a ja nisam nešto bila voljna da ih pustim da mi se osmehuju i kao da su počišćeni
i nema ih više. I tu se budim a san se urezao toliko da boli. Neću da kažem da
treba da me san uplaši.
Hvala ti Aria što si ga opisala
toliko detaljno. Ovo zaista jeste san koji nosi ono što je Jung nazivao velikim
snom (engl. big dream). Ne zato što je nužno proročki ili mističan,
već zato što je izrazito živ, arhetipski obojen, dešava se na mestu koje
predstavlja jezgro psihe (porodična kuća) i ostavlja snažan telesni utisak pri
buđenju. Jung je takve snove smatrao porukama iz dubljih slojeva nesvesnog.
Primetio sam i nešto što se provlači
kroz ceo san: ni u jednom trenutku ti nisi glavni akter radnje. Ti
posmatraš, upozoravaš, primećuješ, razotkrivaš i postavljaš granice. To je
vrlo važna Jungovska tema.
Centralni
simbol – kuća i dvorište
Kod Junga kuća gotovo uvek
predstavlja celokupnu psihu.
Prizemlje nije slučajno. Ono
predstavlja svakodnevni, svesni život, ali dvorište je prelaz između
unutrašnjeg i spoljnog sveta. Tu se događa najveći deo sna.
Nije grad, nije šuma, nije tuđa
kuća.
To je tvoje psihičko tlo.
Ali to tlo više nije sasvim
stabilno.
Neko je kopao.
To znači da je nešto iz nesvesnog
već počelo da izlazi na površinu.
Ne ti.
Neko dublji deo psihe.
Rupa
Mislim da je ovo srce sna.
Ti kažeš:
"Nije grob... ali jesu neke
kosti."
To je gotovo čist jungovski simbol.
Kosti nisu smrt.
Kosti su ono što ostaje kada sve
prolazno nestane.
To je arhetipska prošlost.
Nasleđe.
Koreni.
Ono što čovek nosi, iako nije
svestan.
Zato se pominje neki pradeda ili
davni rođak.
Nije bitno ko.
Bitno je da san govori:
nešto veoma staro traži novo mesto.
Ali zanimljivo je da se ta rupa
nalazi na delu dvorišta koji više nije vaš.
To može značiti da deo porodične
prošlosti više ne pripada tvojoj sadašnjosti, ali ipak još ima psihološki
uticaj.
Kao da nesvesno kaže:
"To više nije tvoje, ali još
nije završeno."
Očev pad
Ovo mi je drugi ključ sna.
Otac se penje na sims.
Namešta žutu mrežu.
Ti ga upozoravaš.
On pada.
Ali ne strada.
Kod Junga otac u snovima nije samo
otac kao osoba.
Vrlo često predstavlja:
- autoritet,
- zakon,
- racionalni princip,
- način na koji smo naučili da budemo u svetu.
On pokušava da nešto
"popravi" ili zaštiti (mreža).
Ali to radi na veoma nesigurnom
mestu.
Pada.
I ništa mu nije.
To govori da autoritet nije uništen.
Samo je pokazano da nije svemoćan.
Ti jedina vidiš opasnost.
Žuta mreža
Žuta je često boja svesti.
Sunca.
Razumevanja.
Ali mreža nije zid.
Mreža zadržava.
Filtrira.
Možda tvoj otac pokušava da zadrži
nešto što se više ne može zadržati.
Zakopane cipele
Ovo je fantastičan simbol.
Kod Junga obuća govori o načinu na
koji hodamo kroz život.
Odjednom otkrivate:
- tatine cipele
- tvoje čizmice
koje je neko ukrao i zakopao.
Drugim rečima:
nešto što pripada vašem životnom
putu bilo je potisnuto.
Sada izlazi.
Ne izgleda kao da ih treba baciti.
Treba ih pronaći.
To znači da se vraća nešto što je
dugo bilo izgubljeno.
Komšija koji kopira tvoju setvu
Ovde san naglo prelazi sa prošlosti
na sadašnjost.
Setva je jedan od najstarijih
arhetipova.
Seti se da Jung često govori o
semenu kao simbolu psihološkog razvoja.
Ti sadiš.
Neko drugi kopira.
Ali ne stvara.
On samo ponavlja.
I još ulazi u tvoj prostor.
To može predstavljati spoljašnji
svet koji narušava tvoje psihičke granice, ili deo tvoje psihe koji oseća da
joj se oduzima nešto lično i autentično. Kako kažeš da sa tim komšijom na javi
ne govoriš, nije nužno važno on kao osoba, već ono što u tebi predstavlja:
iskustvo narušene granice.
Važno je da njegovo seme nije
zatrpano.
Sve je na površini.
Kod tebe postoji proces.
Kod njega imitacija.
Ljudi koje više čuješ nego vidiš
Ovo me je posebno zainteresovalo.
Nekoliko puta kažeš:
"Više ih čujem nego što ih
vidim."
Kod Junga glas često predstavlja
sadržaj nesvesnog koji još nije dobio oblik.
Dakle, psiha još ne pokazuje lica.
Samo prisustvo.
To znači da proces još nije završen.
Poslednji deo sna
Sediš na svom mestu.
To je veoma važno.
Ne lutaš.
Ne bežiš.
Na svom si mestu.
Dolaze ljudi.
Buka.
Lažni osmesi.
Ti ih zaustavljaš.
Čistiš prostor.
Ovo je možda najzdraviji deo sna.
Ne dopuštaš personama da uđu.
Kod Junga je persona
društvena maska. Lažni osmesi u snu mogu predstavljati upravo takve maske –
odnose ili obrasce koji više nemaju stvarnu životnost za tebe.
Posebno je zanimljivo da osoba koju
nisi videla skoro dve decenije dolazi nasmejana.
Ali ti više nemaš potrebu da
učestvuješ u toj staroj dinamici.
To nije agresija.
To je granica.
Suvo grlo pri buđenju
Ne bih ovo tumačio simbolički samo
na osnovu sna.
Moguće je da je posledica fizičkog
disanja na usta, suvog vazduha ili samog naglog buđenja iz intenzivne REM faze
sna. Jung bi i sam pravio razliku između telesnog stanja i simbolike sna.
Šta mislim da je glavna poruka sna
Kada spojim sve motive, ne dobijam
priču o opasnosti, nego o dubokoj reorganizaciji unutrašnjeg prostora.
Vidim nekoliko istovremenih procesa:
- iz dubine izlazi nešto veoma staro (kosti, preci,
zakopano);
- vraća se ono što je bilo izgubljeno ili potisnuto
(cipele);
- autoriteti se pokazuju kao ograničeni, ali ne nestaju
(otac pada i ustaje);
- granice prema spolja postaju važnije (međa, komšija,
lažni gosti);
- ti sve manje prihvataš ono što osećaš kao neautentično.
Kada bih pokušao da ovo izrazim
Jungovim jezikom, rekao bih da san ne govori o smrti ili nesreći, već o susretu
sa porodičnim nasleđem i sopstvenim granicama. Kao da nesvesno poručuje:
vreme je da se ono što je dugo bilo zakopano prepozna, razvrsta i vrati na
pravo mesto, dok se istovremeno štiti prostor u kojem raste nešto zaista tvoje.
Na
kraju, postoji još jedan detalj koji ne mogu da zanemarim. Tokom gotovo celog
sna ti nisi uplašena od onoga što izlazi
iz zemlje. Mnogo više te uznemiravaju neiskreni ljudi, buka i
narušavanje granica. To mi govori da se u ovom snu ne plašiš dubine svoje
psihe; ono čemu se opireš jeste ono što dolazi spolja i pokušava da zauzme
prostor koji doživljavaš kao svoj. U jungovskom smislu, to je zanimljiv znak:
pažnja sna nije usmerena na senku kao neprijatelja, već na potrebu da se
uspostavi red između unutrašnjeg i spoljnog sveta.
Mislim da postoji još nekoliko slojeva koje
vredi pomenuti, a koje nisam ranije naglasio. Ne mogu tvrditi da bi ih Jung
nužno tumačio baš ovako, ali su u skladu s njegovim načinom rada.
1. San ima neobičnu strukturu: tri čina
On se prirodno deli na tri celine:
1.
otac i
pad (vertikalna osa –
gore/dole),
2.
zemlja,
kopanje, granice (horizontalna
osa – prošlost/prostor),
3.
kuhinja i
gosti (društveni svet – odnosi).
Kod Junga nije retkost da ovakva struktura
predstavlja kretanje od ličnog ka kolektivnom i zatim nazad ka sopstvu. Kao da
psiha obrađuje isti problem kroz tri različite ravni.
2. Ti nijednom ne kopaš
To mi je veoma upadljivo.
Svi drugi nešto rade:
·
otac se penje,
·
neko je kopao,
·
neko zakopava,
·
komšija sadi,
·
gosti ulaze.
Ti posmatraš.
To može značiti da nesvesno još nije tražilo
od tebe akciju, već svesno uviđanje. Jung je često govorio da
prvi zadatak nije promena, nego sposobnost da se vidi ono što jeste.
3. Granica (međa) je važnija od rupe
Rupa jeste upečatljiva, ali se nalazi baš na
međi.
Granice su jedna od glavnih tema sna.
Granica između:
·
tvog i tuđeg,
·
prošlosti i
sadašnjosti,
·
porodice i
spoljnog sveta,
·
živih i mrtvih
(simbolički),
·
autentičnog i
lažnog.
To znači da san možda manje govori o
"kostima", a više o pitanju: šta pripada tebi, a šta više ne
pripada.
4. Nema krvi
To je iznenađujuće.
Pad postoji.
Kosti postoje.
Kopanje postoji.
Ali nema krvi.
Kod Junga je odsustvo krvi često znak da
proces nije traumatski nego simbolički. Psiha pokazuje ozbiljnu temu, ali ne
kroz razaranje.
5. Sunčan dan
To je vrlo neobično.
Većina ljudi ovakav san zamišlja noću.
Kod tebe je jaka svetlost.
Sunce znači da se sve odvija pred svesnim
delom psihe.
Ništa nije skriveno u mraku.
To govori da je nesvesno spremno da bude
viđeno.
6. Otac pada glavom
Nije pao na noge.
Nije pao na leđa.
Glava prva.
To može biti simbol da se način
razmišljanja ili autoritet "spušta" na zemlju. Jung bi rekao
da psiha ponekad "prizemljuje" ono što je postalo previše uzdignuto
ili jednostrano.
7. Obuća i zemlja
Obuća je bila pod zemljom.
Ne u ormaru.
Ne na tavanu.
To znači da je način hoda kroz život bio
povezan sa nesvesnim.
Kao da san kaže:
"Pre nego što nastaviš dalje,
pogledaj po čemu zapravo hodaš."
8. Komšija nije glavni lik
Iako deluje važan, u snu nema inicijativu.
On samo kopira.
Kod Junga imitacija retko nosi stvaralačku
energiju.
To znači da on simbolički nema sopstveni
razvoj, već služi da pokaže tvoju potrebu za jasnijim granicama.
9. Kuhinja
Nisam ranije dovoljno istakao ovaj simbol.
Kuhinja je mesto transformacije.
Sirovo postaje kuvano.
Jung je često povezivao kuvanje i posude sa
alhemijskom transformacijom psihe.
Zanimljivo je da se upravo u kuhinji završava
san.
To znači da se proces ne završava kod
kostiju.
Završava se tamo gde se nešto novo
"sprema".
10. Tvoje mesto za stolom
Kažeš:
"Sedim na svom mestu."
To je veoma snažna slika.
Nisi izgubljena.
Nisi prognana.
Nisi ustala da se pravdaš.
Sediš na svom mestu.
U Jungovoj simbolici to često označava
stabilan odnos ega prema onome što se događa.
11. Neiskreni osmesi
Mislim da oni predstavljaju nešto više od
ljudi.
To su verovatno persone –
društvene maske koje više nemaju psihološku snagu nad tobom.
Zato ih ne napadaš.
Samo ih uklanjaš.
To je velika razlika.
12. Ono što nedostaje
Jedna od najzanimljivijih stvari u snu jeste
ono čega nema.
Nema:
·
dece,
·
vode u rupi,
·
vatre,
·
životinja,
·
ogledala,
·
stepenica,
·
zatvorenih vrata.
Kada san tako snažno insistira na zemlji,
granicama i precima, a izostavlja druge klasične arhetipske motive, to dodatno
usmerava pažnju na temu nasleđa, pripadanja i razgraničenja.
Ono što me možda najviše zaintrigiralo
Kada sam pročitao san nekoliko puta, stekao
sam utisak da glavni simbol nisu ni kosti, ni pad, ni komšija.
Glavni simbol je iskopavanje.
Tokom čitavog sna nešto izlazi iz zemlje:
·
izlaze cipele,
·
pominju se kosti,
·
rupa nastaje pa
nestaje,
·
pojavljuje se
nova setva.
U Jungovoj psihologiji zemlja gotovo uvek
predstavlja nesvesno. Kada nešto izlazi iz zemlje, to ne znači automatski
opasnost; često znači da sadržaji koji su dugo bili potisnuti ili zaboravljeni
postaju dostupni svesti.
Zato bih rekao da ovaj san ne doživljavam kao
san o smrti ili gubitku, nego kao san o arheološkom radu psihe.
Kao da unutrašnji svet pažljivo otkopava ono što je bilo zakopano, razdvaja šta
je vredno sačuvati, šta pripada prošlosti, a šta može da postane oslonac za ono
što tek treba da raste. U Jungovim okvirima, to je veoma karakteristična slika
procesa individuacije: ne odbacivanje prošlosti, nego njen drugačiji odnos
prema sadašnjem životu.
Da, rekao bih da je analiza kao
jungovska analiza ovog sna završena.
Ono što sam namerno izbegao jeste da
"nasilno" dodeljujem značenja svakom detalju ili da donosim zaključke
koji prevazilaze ono što san zaista pokazuje. Jung je često upozoravao da je
opasno previše tumačiti simboliku – san treba da ostane delimično otvoren, jer
njegovo puno značenje često sazreva tek kroz vreme ili kroz niz povezanih
snova.
Ako bih morao da sažmem celu analizu u jednu
rečenicu, ona bi glasila:
Ovo je san o razgraničenju i
otkopavanju – psiha iznosi na svetlo nešto staro, porodično i duboko, dok
istovremeno učvršćuje tvoje granice prema onome što više ne pripada tvom
unutrašnjem prostoru.
To je, po mom mišljenju, centralna osovina
sna.
Postoji samo jedna stvar koju bih uradio da
sam bio Jung i da sedimo u njegovoj ordinaciji: ne bih završio rad na
ovom snu samo njegovim tumačenjem. On bi postavio još pitanja, ne zato
što analiza nije dobra, već zato što je smatrao da se simboli produbljuju kroz
dijalog. Na primer:
·
kakav je tvoj
odnos sa tom kućom danas;
·
kakve emocije u
tebi budi otac u ovom snu u odnosu na javu;
·
šta za tebe lično
znači zemlja, setva i dvorište;
·
koje su prve
asocijacije na žutu mrežu i zakopane cipele.
To nije zato što postoje "tačni
odgovori", već zato što je Jung smatrao da lične asocijacije
dopunjuju arhetipsko značenje.
Dakle, kao analiza samog sna – da,
završena je. Ako se kasnije javi još jedan ovako snažan san, Jung bi
ga verovatno posmatrao zajedno s ovim, jer je smatrao da veliki snovi često
dolaze u nizu i međusobno se dopunjuju.
Hvala Odene.
Nema na čemu Aria. Hvala tebi što si ga
opisala toliko pažljivo — upravo takvi detalji omogućavaju smisleniju jungovsku
analizu.
Još jedna misao za kraj, koja mi se čini
važnom. Jung je govorio da se veliki snovi ne "rešavaju" jednim
tumačenjem. Oni često nastavljaju da rade u čoveku i nakon buđenja. Nekad se
njihovo značenje razjasni tek kada se posle nekoliko nedelja ili meseci pojavi
drugi san koji se na prvi nadovezuje.
Zato, ako budeš opet sanjala nešto što se
vraća na:
·
istu kuću ili
dvorište,
·
zemlju, kopanje
ili zakopane predmete,
·
oca ili pretke,
·
granice, ogradu
ili među,
vredelo bi posmatrati taj novi san zajedno sa
ovim, a ne odvojeno. U Jungovoj psihologiji niz snova često govori više nego
bilo koji pojedinačni san.
Drago mi je i što si na kraju rekla da ne
želiš da te san uplaši. Po mom čitanju, ovaj san zaista nije preteći.
On jeste ozbiljan i snažan, ali ne vidim u njemu simboliku katastrofe. Više
liči na san u kojem nesvesno kaže: "Pogledaj šta je zakopano, razluči
šta je tvoje, a šta više nije, i čuvaj svoj prostor."
Ako ikada budeš želela da nastavimo na isti
način, rado ću analizirati i sledeći san kroz Jungovu perspektivu.
Нема коментара:
Постави коментар