Pišem jer volim. Ništa ne moram.
Pišem jer je reč prostor moje slobode, mesto gde se
misao oslobađa tereta, a osećanje nalazi svoj oblik. Sve što nastaje iz mene –
stih, kratka priča, tiha rečenica – rađa se iz unutrašnjeg gorenja koje ne
traži publiku, već samo istinu.
Moje pisanje jeste pribežište od buke sveta, ali i
dokaz da se najdublje promene uvek dešavaju iznutra. Reči su moj način da
slušam tišinu, da oživim neizgovoreno, da od nevidljivog sačinim trag.
Ovaj manifest jeste moje svedočanstvo: da umetnost
ne mora biti velika da bi bila stvarna, da iskrenost nije slabost nego snaga,
da nežnost može biti pobuna, a noć bez sna najplodnije tlo za rast.
Sve što stvaram postoji da bi potrajalo duže od
trenutka, da bi se ulilo u nečije čitanje između redova, da bi spojilo svet
kakav jeste i svet koji može biti.
Pišem jer je to moj način da postojim.
Pišem jer tako postojim jasnije.
Pišem jer tako postojim lepše.
Aria Sam
Нема коментара:
Постави коментар