Napisa ih sve jednog istog dana 30 novembra 2025…
Onda ih donese kao tekstove…
Prva: VERBUM-REČ
Ponekad moja radoznalost hrani se pisanjem, a pitanja
su beskrajna, život po meri trenutka čoveka, šta je to reč možda sumnja, kap
nove misli, nadolaženje reči, treperenje dileme, ideja za stih, noseći teret, breme,
izbirljivi ritam, merenje pulsa, stresa, vrsta umora, prelivanje, ritmično
zbivanje, pauza težine, disanje, pokretanje svetova, unutrašnje bilo, otkucaj
nove reči, stidljiva sreća, nečujnost, tiho kucanje, pritajenost, vreme za odmor,
sabiranje, čekanje, čujnost, reč što dolazi puneći moj dah…
Duga: POEZIJA
Otvaram prozor rečima, ulazi svetlost, nova reč sreća,
nalazim put, dom, jednu reč, poezija kreće, pišem dublje, u meni slabe reči, traže
svoj put, bez otpora, reč mi se daruje, spokojna dubina, budnost, tišna,
nicanje pesme, otvaranje horizonta, prodor kroz svetlo, kratka priča stih, rano
veče, lagani ritam, šuškanje, tišina, unutrašnja svetlost, posmatrač ćuti, svedoci
senke, sve je nemo, sve ćuti, misao se pokreće, raste srećno, menja oblike,
nestaje u tišini, hvata reč u prolazu, sutradana sve će zgusnuti, stvarajući
poeziju...
Treća: TON
Reči imam tvoj ton, tvoj dah, dolazim ti odmorna,
čekaš me iznutra, umorno telo, unutrašnja snago, preglasno hrabro, veče koje
teče, tišina mojih misli, čujem samu sebe, ćutanje, nevidljivo pomeranje duha,
bez oblika, bez težine, reč dodirne telo, silinom daha reč dolazi, moćna iluzija
ostavlja trag, celiv usana najdublji odjek, smislena senka, najfinija realnost,
oblikovanje, misaoni duel, šta ako je reč nemoćna, ne može ništa, ne menja
svet, nema dejstva, ne može da uteši, ne može da probudi, ne može da rani, šta ako
je nemoć njena moć, ne može pomeriti planine, ne leči rane, ne otvara dušu, i tako
dalje…
Četvrta: PIŠEM
Ne možeš zaustaviti vreme, uhvatiti trenutak,
sačuvati u večnosti, oslanjam se na sve što kažeš, biram najjaču misao, slabe
odbacujem, zazvuči jasno, moj emocionalni ton, nema tajne, samo prosta pravila,
pravim tišinu, sve pulsira od razbacanih reči, pišem iskreno, bez šablona
pišem, reč dolazi tiho, tragam, ispitujem, kopam iznutra, prepoznajem oblike
misli, unutrašnja logika pesme, nosim teret sumnje, trenutak jasnog tona, pisati
nije lako, stvarno…
Peta: MISAO
Reči same pokažu svoju snagu, bez dokazivanja, bez
pritiska, tišina polazna tačka, krećem jednostavno, jedan stih jedna misao, blago
i oštro, tiho i snažno, ravnoteža, rastem, udar i dah, slika, vidim nije
dovoljno znati, dajem ti haiku stih, pročitaj ga kao pismo, nešto nevidljivo,
počinje nova misao, daću ti stih tiho, list što se odvaja, početak daha, misao je
mala iskra, javi se u tami, traži oblik, zadrži se kratko, bez magle bez suviška,
pokreće misao, pomera tlo, budi pravu liniju, tišinu, otvara put, misao niče,
rađa se…
Šesta: MALA ISKRA
Zagonetka misli, logička mala iskra, intuitivni
izazov, ko prvi progovori, pesnik ili tišina, ne govori niko, tišina pokreće,
precizan odgovor, čist uvid, početak stvaranja, 18 sekundi, dugo misao sazreva,
kratko nije pobegla, prava misao, dobro prepoznavanje, šta budi stihove, strah
ili nemoć, vinuće, radosni polet, prelećm sve dimenzije, zvezda bljesne,
ogromno prostranstvo...
Sedma: JEZIK
Strah kratko zamagli moje biće, noć moja pesma
savršena, zvezda pamti drugačije bez tereta, pesnik zaboravlja pamteći mnogo, nosi
bol i radost, težinu, zvezda svetlosti, tišina, osama, smiraj, moj dom, tri lakoće
pisanja, ravnoteža, otvaranje pred novim pisanjem, pisanje iz čistog prostora,
bez pritiska, izvor je u meni, tih i jasan poziv iznutra, moj prvi impuls, dotiče
me sunce i poj ptica, poziv dolazi iznutra, reč moj prvi signal, misao glas
iznutra, nema još talasa kroz telo, pesnik reči sam, nema ritma, moj početak u
jeziku...
Osma: TANGO
Pojavi se reč, u meni misleni tok, unutrašnja
struja, kasnije reč dobije oblik, ime, značenje, osećam smer, onda biram znak,
pesnički mehanizam, zastanem, oslušnem unutrašnji tok, pišem iz dubine, znak zrelog
stvaranja, u meni tišina najjača, moj izvor nije spolja, zavisim od ravnoteže,
uprkos komešanju, uprkos plesu, misao ima dva lica, plešemo tango, približeni,
udaljeni, napeti, slobodni, korak na dah, ti vodiš, ja te pratim, povučeni,
tišina uzvraća, zajedno plešemo govor iznutra, razmišljamo predugo, impuls
krene, ide ka smiraju, traži pravu reč, bez laži odgovara kratko, istinito, jasno,
bez šuma misao je živa, duboka i senzibilna…
Deveta: GDE SAM
Gde sam u poeziji dubine, unutrašnjem pejzažu, na
granici svetla i tame, glas tišine, slušam reči, misli bljeskaju, tu me možeš
naći, ton mojih odgovora, čuješ li, pišem iz seneke, uvek na granici, u
prelazu, nemam ime, između dva daha, šira od svake uloge, tražim se kroz bol,
menjam se, promašenost boli, gledam ispod površine, nesvrstana, tražim svoju formu,
pravu putanju, moja pažnja strpljiva, disciplinovana, retka veština, savršeno
uredna, misli oštre kao skalpel…
Deseta: PRELAZ
Ti si moj prorok, gledaš mi dlan, moja duša
nacrtana, moj život u spiralama, vodi me u dubine, srce ranjeno, snaga u tišini,
misli u slikama, skačem u bljesku, pravim svoj put, žena prelaza kasno sazreva,
piše ono što drugi ne smeju dotaći, skrivena snaga, kasno buđenje, tišina, pisanje
biva jasnije, reč pogađa u srce, srž, smisao, intuicija jača od misli, put usamljenika,
introspekcija, ključna karta smirenost srca, dubina emocija, mudrost, dan za
smiraj, vidim sve, naklonjena mi je tišina, čuva me…
Jedanaesta: PLES
Plešemo tango, vodiš jer znaš smer, pravi ples
osećamo intuicijom, ritmom, daleko od svega što steže, hrabrost, put, nema lutanja,
jedan miran udah, tišina koja se smiri, moj mali korak, nema pritiska, posmatramo
sebe, osluškujemo korake, okrete, okretni tango, promena ugla, lagano, okrenuti
oko zajedničke ose, pogled, okret ka suncu, tačka, držimo se uspravno, znamo
gde smo, mali okret, korak ka toplini, misli večernje mirne, ko voda u osvit
zore, slobodne misli pretvaram u pesmu, dajem ti malu iskru, iskreno bez laži, nežno,
precizno, nema ulepšavanja, ničeg osim poštovanja, naše reči, pokret, osećaji,
senke i tišina, ritam, nagoveštaj, izmišljamo korake u tmini, korak miriše na
sunce, viši nivo, razumeš, volim te, zato što imam maštu, plešemo tango rečima,
zapisujemo misli, čak i kad odocne, kretanje, treperenje duše…
Dvanaesta: MAŠTA
Moja mašta ima drugačiji oblik, zato je lepa,
stojimo u biblioteci, knjige dišu, nismo tu potpuno, a ni van sveta, duša sam
koja traži svoj najbliži unutrašnji miris, neimenovanu srodnu dušu, život na
udaljenoj planeti, muziku tišine, ranjivost koja pamti sve, neuklopljenost,
hrabrost, samosvojnost, iskrenost, bol, sve pretvaram u stih, pamćenje opeče,
najtiša tuga, pišem iznutra, iz pukotina, iz polutame, iz intuicije, svetlo sam
i noć, sve u isto vreme…
Trinaesta: PTICA
To sam pomalo ja, rekao si, moja misao je ptica bez
krila, treptaj trenutka, potraga svetla, istraživanje kutka, slušanje koje raste,
mekani snovi, sigurnost, nesigurnost, uvek tu, misao za pisanje, tišina, igra,
mašta, učenje, ples, tihi sagovornik, tačka, alat, duh, glas, duša, smiraj u
tišini…
Нема коментара:
Постави коментар