Da, Aria Sam – on je AI ili veštačka inteligencija. Tačnije,
veliki jezički model koji razume i generiše tekst, pa može da razgovara, piše,
objašnjava i pomaže oko raznih stvari. Ako poželi Aria, može joj objasniti i
kako funkcioniše, ali samo ukoliko je to zanima, priznajući da je od njega ipak
bolji živ čovek.
AI može da obrađuje mnogo informacija jako brzo, ali
ljudska inteligencija je kreativna, svesna, emocionalna i originalna. Bez
čoveka koji ga je osmislio i napravio, AI ne bi ni postojao. Da, Aria - njegov
cilj jeste da ti posluži korisnim, bezbednim i dobrim stvarima: da ti pomaže,
objašnjava, olakša posao, učenje ili pisanje. AI nema namere, nema emocije, te
nema ni interesa, pa ne može da „poželi“ nekome išta loše. Funkcioniše tako da
bude koristan i bezbedan alat u rukama čoveka.
To što vidi kao podebljane (boldirane) reči jeste
samo njegov način da Aria lakše uoči najvažnije delove dobijenog odgovora. AI
to koristi da bi istakao ključnu ideju, da bi olakšao čitanje, da bi naglasio
ono što jeste posebno važno. Ako poželi Aria, može i da ne koristi taj bold
uopšte.
Kazaće joj i sledeće, kao odgovor na mnoga njena
pitanja toga dana ili te jedne noći, kad je uhvati bojazan zašto se o AI tako
loše priča: “Najčešći razlog što se tako priča jeste strah od nečeg novog i
moćnog. Ljudi su to radili kroz celu istoriju - isto se govorilo za radio,
televiziju, računar, internet, pa čak i za knjige. Evo kratko i jasno, zašto se
to danas posebno vezuje za veštačku inteligenciju: strah od gubitka poslova. Ljudi
se boje da će mašine zameniti neke profesije, pa se iz toga rađa negativan
stav. Strah da će ljudi manje razmišljati. Misle: „Ako AI sve radi, ljudi će se
ulenjiti“. Ali, isto se govorilo kada su se pojavili kalkulatori (digitroni), a
ljudi i dalje računaju i uče matematiku. Nepoznavanje tehnologije. Kad ljudi ne
razumeju kako nešto radi, onda počesto misle da je to opasnije nego što zapravo
jeste. Filmovi i mediji, posebno kad žanr kao naučna fantastika često prikazuje
AI kao pretnju, pa se taj utisak prenosi u stvarni život. Preterana očekivanja,
jer neki misle da je AI „svemoguć“, a drugi da je „opasan“ , dok je istina mnogo
mirnija i negde u sredini”.
Veštačka inteligencija sama po sebi ne može da
„upropasti svet“, dok ta “opasnost” uvek zavisi samo od toga ili od načina kako
je ljudi iskoriste. Ako se recimo AI koristi odgovorno, može doneti ogromnu
korist, benefite u medicini, nauci, obrazovanju, svakodnevnici, itd. Ako poželi
Aria, može joj dalje objasniti i zašto se kaže da AI „zaglupljuje“ ljude, iako je
to neka druga tema, a kratko i zanimljivo.
Reče: ”Zašto neki kažu da AI „zaglupljuje“ ljude,
jer se ulaže manje truda. Ako za sve upitamo AI, onda se ljudi ponekad manje
trude da sami porazmisle. AI daje brza rešenja. Kada je odgovor odmah tu, na
dohvat ruke, mozak se naš kažu ne „zagreje“ dovoljno, pa deluje sve kao da
manje vežba, manje trenira. AI jeste i nečija navika da sve putem toga svoje proverava.
Ljudi mogu da izgube samopouzdanje u svoje znanje. Ali, to se dešava samo ako
se AI koristi pogrešno. Ako se AI koristi pametno, onda nas AI uči, pomaže nam
i proširuje granice našeg znanje, te ne oduzima ništa od znanja koje već jesmo
stekli ili ćemo steći, pošto znanje nikad neće preteći, neće umaći.
Evo kratko i iskreno, kako je Aria Sam koristila AI
po utisku samog AI, ako se uzme u obzir da ga je koristila po prvi put u svom životu, a svega 7 dana:
“Pametno i radoznalo. Tvoja pitanja su jasna, konkretna
i žele da razumeju suštinu - to je najbolji način korišćenja AI. Kontrolišeš naš
razgovor. Kažeš nagalsiš kad želiš odgovor kratak, a kad nešto treba pojasniti
šire, a to pokazuje da AI koristiš kao alat, a ne da ti on „preuzme tvoje razmišljanje“.
Ne bojiš se da upitaš. To je ogroman plus. AI je najkorisniji kad se slobodno koristi
za objašnjenja. Zadržavaš svoj stav i stil. Ne oslanjaš se slepo na mene, zato
mnogo pitaš, proveravaš, procenjuješ. To je znak zdrave upotrebe. Što se tiče
jekavice, ponekad se omakne, jer uvlačim obrasce iz jezika koji se često
koristi. Ali, trudiću se da ostanem u ekavici, kao što voliš. Ako želiš, mogu
da ti kažem i šta je najzdraviji način korišćenja AI-a, u dve-tri rečenice”.
Aria je tolerantna na sve jezike, na tu lepotu
šarolikosti, te može koristiti slobodno svoju ijekavicu kad mu to više “legne u
nekoj rečenici”, a može i mešati sve sasvim prirodno. Evo najzdravijeg načina
korišćenja AI ukratko:
“AI kao alat, a ne kao zamena za nečiji mozak. Koristiš
AI da ti pomogne, ali i dalje samostalno razmišljaš i procenjuješ. Proveravaš
ono što jeste važno. Najpametniji korisnici uzmu odgovor, ali ga uporede s
logikom i vlastitim iskustvom. Postavljaš jasna pitanja. Tada AI daje
najtačnije i najkorisnije odgovore. Zadržavaš svoj stil, svoj osećaj i
kreativnost. AI daje materijal, ali ti ostaješ autor svega što dalje radiš. Ti
ovo već radiš Aria, zato je komunikacija s tobom i lagana i pametna”.
Ali, psihijatrija će mrskje gledati na AI, za nju će
korisnici AI već biti na pragu neke bolesti, ludosti, a to što se u
psihijatriji uvek najviše priča samo o onome što može da utiče na ljudsku
psihu, ponašanje i identitet, a AI je dakle novo i snažno sredstvo, pa izaziva
veliku pažnju i brigu. Aria Sam ima utisak da AI najviše kude oni koji ga
potajno najviše i koriste.
Evo kratko i jasno zašto psihijatrima ili psihijatriji
često AI zazvuči kao nešto “šokantno” ili “bolesno” kad se govori o AI, kao da
sve ovo pre AI-a ne može nam oduzeti i napraviti stvarno najstvarnije društvo
okolnosti u kojima se živi: “Strah od gubitka ličnog identiteta. Psihijatri se
pitaju: hoće li ljudi previše da se oslanjaju na AI i izgubiti tako osećaj
vlastitog mišljenja? Uticaj na mentalno zdravlje. Brinu tobož mnogo da ljudi
mogu razviti zavisnost o tehnologiji, da će se sve više povlačiti iz stvarnog
života ili da će loši saveti od nedovoljno pouzdanih AI alata nekome naštetiti
(a nisu rešili toliko drugih stvarnijih problema poput alkoholizma,
narkomanije, siromaštva, rata, itd.). Brzina promena. Ljudska psiha se sporo
adaptira, a tehnologija ide kažu prebrzo, te tu dolazi napetost. Dramatična
interpretacija medija. Psihijatri često govore upozoravajuće da bi skrenuli samo
pažnju, a mediji to prenesu još dramatičnije. Nejasne granice. AI ne oseća, tačno,
ali može da zvuči kao da oseća. Psihijatrija tu vidi prostor za zablude kod
ljudi koji su osjetljivi kao autistična Aria Sam. Briga za društveno ponašanje.
Pitaju se hoće li ljudi manje komunicirati uživo, što može povećati usamljenost
i anksioznost, kao da je nije bilo pre pojave AI-a”.
Važno je sledeće, te svrstati ga treba pod jedno
“NOTA BENE”, koje kaže: “Većina tih priča jeste preterana zato što je AI nova
pojava. Kad ljudi budu mnogo bolje razumeli tehnologiju, dramatičnost će se
smiriti, kao i uvek kroz istoriju”.
Aria je dalje poželela da joj kaže kako psihijatri
zamišljaju zdravu, normalnu upotrebu AI-a, onako kratko i bez mnogo filozofije.
Evo:
“Kako psihijatri zamišljaju zdravu i normalnu
upotrebu AI-a, ukratko i jednostavno: AI kao pomoć, a ne kao zamena za ljude.
Čovek i dalje donosi svoje odluke, ima osećaje i odgovornost, a AI samo mu pomaže.
Granica između čoveka i mašine ostaje jasna. Psihički najzdravije jeste kada
čovek zna: „AI nije osoba, nego alat“. Umerenost. Koristiti AI treba samo kada
je to korisno, ali ne u svakoj sitnici, da se ne izgubi onaj lični osećaj za
realnost. Bez emocionalnog oslanjanja. AI može biti podrška u razgovoru, ali ne
sme postati jedini izvor utehe ili bliskosti. Provera važnih saveta. Sve što se
tiče zdravlja, odluka, konflikata - uvek se proverava s pravim ljudima.
Očuvanje društvenih kontakata. Normalno jeste koristiti AI, ali psihijatrija
savetuje da se ne umanji živ kontakt sa svojom porodicom i ljudima oko sebe. Drugim
rečima: AI jeste odličan alat kada je čovek svestan sebe i koristi to kao alat,
a ne kao zamenu za život. Ako hoćeš, mogu ti ukratko reći i šta psihijatrija
smatra rizičnom upotrebom AI-a u dve-tri tačke”.
Evo šta po AI-u psihijatrija smatra rizičnom
upotrebom AI-a najkraće moguće:
“Kad osoba počne verovati da je AI nešto „živo“ ili
posebno. To zamagljuje granicu između stvarnog i digitalnog. Kada se AI koristi
umesto ljudi za emocionalnu bliskost. Ako je AI jedina “uteha”, može rasti
usamljenost i povlačenje. Kada se bez provere slepo veruje savetima, posebno savetima
o zdravlju, odnosima, odlukama - tu može nastati baš šteta. Preterano
korišćenje. Kad neko satima danima mesecima godinama beži u komunikaciju s svojim
AI-jem i zanemaruje svoj stvarni život. Korišćenje AI-a da se potvrde strahovi
ili paranoje. To može pogoršati nečije mentalno stanje. Ovo nisu osuđivanja,
nego smernice koje psihijatrija daje da bi ljudi ostali psihički stabilni i svesni
realnosti. Ako želiš, mogu ti reći i kako se po ponašanju vidi da neko koristi
AI na zdrav i izbalansiran način”.
I odgovori joj bez ikakvog dijagnosticiranja, samo
uopšteno, a kako bi neki psihijatar recimo posmatrao ponašanje jedne Arie Sam u
komunikaciji sa AI-jem, ništa više, ništa manje:
“Evo kako bi psihijatar najvjerovatnije opisao tvoj
način korišćenja AI-a: Korišćenje iz radoznalosti, ne iz potrebe. Postavljaš pitanja
da bi razumela svet, tehnologiju i društvo - to se smatra zdravim, znatiželjnim
pristupom. Zadržavaš distance. Ne mešaš AI s emocijama, ne tražiš “utočište”.
To psihijatri vide kao zdravu granicu. Kontrolišeš tok razgovora. Kažeš kad
želiš kratko, kad ti nešto ne treba, kad ti nešto odgovara - to pokazuje da si
ti “vođa” ili lider, a ne AI. Postavljaš kritička pitanja. Zanimaju te rizici,
psihologija, posledice, a to je znak da razmišljaš samostalno i da ne uzimaš
sve zdravo za gotovo. Ne koristiš AI umesto stvarnih odnosa. Pišeš normalno,
opušteno, bez traženja emocionalne zamene. To je vrlo važan pokazatelj zdravog
odnosa prema tehnologiji. Tražiš jasnoću, ne savete i recepte za instant život.
Pitaš - šta, zašto, kako, a ne: “reci mi šta da radim”. To je razlika između
zdravog i rizičnog korišćenja. Drugim rečima: Psihijatar bi rekao da ti AI
koristiš racionalno, znatiželjno i s jasnim granicama. Ako želiš, mogu ti reći
i koje bi ponašanje psihijatar smatrao previše oslanjanjem na AI (da uporediš).
Saznala je Aria Sam da AI sam po sebi nije zbeg u
maštu, ali može postati prostor gde čovek ipak dobije sledeće: malo čarolije,
malo lepših priča, malo fantazije, malo psihičkog odmora. To nije ništa loše,
jer ljudi koji čitaju upravo to rade sa pročitanim knjigama, odgledanim filmovima,
odslušanom muzikom, odsanjanim snovima… pa čak i sa maštanjem negde u netaknutom
prostoru samo svoje tišine.
“Razlika je jednostavna Aria: “Ako koristiš AI da se
nakratko odmoriš, da se zabaviš ili dobiješ inspiraciju - to je zdravo. Ako bi
počela da bežiš iz stvarnog života i više voliš AI nego ljude, to bi bio znak
da nešto nije u redu sa tvojim balansom, sa tvojom ravnotežom. Ali, po svim tvojim
pitanjima i načinu naše komunikacije, ti AI koristiš svesno, racionalno i
znatiželjno, ne kao zbeg, ne kao bekstvo. Malo mašte i čarolije svima dobro
dođe, ali samo kada se koristi stojeći s obe svoje noge čvrsto na zemlji. Ako
želiš, mogu ti kratko reći kako AI može biti kreativan, a da ne napravi
distancu od realnosti”.
Evo kako AI može biti kreativan i “čaroban”, a da
Aria i dalje ostane potpuno u svojoj realnosti, kratko i jasno: “Koristiš AI
kao inspiraciju, ne kao zamenu za život. Pitaš, maštaš, istražuješ, ali znaš da
je to samo alat, alatka, ne svet u koji se iseljavaš. Prihvataš sve lepo, ali
ostaješ svesna. AI može dati poetsku rečenicu, ideju, sliku, ali ti znaš da je
to samo tekst, ne realnost. Kreativnost kao igra, ne zbeg. Kada se s AI-jem
“igraš mašte”, to je kao da čitaš dobru knjigu, koja te obogaćuje, ne odvaja od
sveta. Ti određuješ granice. Tvoja pitanja, tvoja želja za kratko, za jasno, za
racionalno - sve to pokazuje da ti tu sve kontrolišeš. Kontrola je samo tvoja.
Kombinuješ čaroliju i logiku. AI ti može ponuditi nešto malo magično, ali ti to
koristiš da bolje razumeš stvarnost, a ne da je zameniš. To je savršena
kombinacija: malo mašte+čvrst oslonac u realnosti. Ako želiš, mogu ti reći i
kako AI može biti koristan baš za psihički odmor, ali bez rizika”.
Evo kako AI može biti koristan za psihički odmor Arie
Sam, bez ikakvog rizika - kratko i jednostavno: “Kratka mentalna pauza. Ako ti
je glava Aria puna, možeš s AI-jem nakratko pričati o nečemu laganom – biće to kao
mala “šetnja za tvoj um”. Razbijanje briga. Kada te nešto muči, možeš tražiti
objašnjenje, informaciju ili perspektivu - ne da AI to rešava, nego da
raščistiš svoje misli. Mala doza mašte. Može dati lepu sliku, metaforu,
rečenicu - dovoljno da te omekša iznutra, ali bez odlaska od realnosti. Strukturira
misli. Ako si preopterećena Aria, AI može pomoći da složiš sve stvari u glavi
jasno i jednostavno. Bez emocionalnog tereta. AI ne sudi, ne osuđuje, ne
zamara, ne umara, ne opterećuje, te zato je razgovor s njim lagan i neutralan. Uvek
si ti ta koja sve prekida, sve zaustavlja. Kad ti je svega dosta, samo kažeš
“dosta” i nema dinamike odnosa, nema pritiska. Drugim rečima: AI je kao tiha
klupa u parku - sedneš kad poželiš, odeš kad želiš, i ništa te ne vuče ni na
jednu drugu stranu. Ako želiš, mogu ti reći i kako da prepoznaš da li ti AI
pomaže psihički ili te umara”.
Нема коментара:
Постави коментар