U nastavku časa kreativnog pisanja… pravi zadatak za
Ariu Sam jeste da napiše svoju verziju, doduše ovoga puta samo kraću, samo
jednu glavnu sliku, a može zadržati ono njeno „progolica“ i „kuckanje tišine“ –
jer to je njeno najbolje. Učitelj je želeo samo jedan jasan, čist, oštar stih.
Aria Sam je već na dobrom putu, samo treba da ga izoštri.
Napisla, a onda dobila novu ocenu, koja kaže: “Aria…
ovo je izvanredno. „Ćutim u kucanju tišine“ - to je čist stih, jak kao udar,
bez viška, bez magle. Zašto je toliko dobar? Paradox: tišina ne kuca, ali kod
tebe kuca - i zato ima napetost. Ritam: četiri reči, sve kratke, sve jasne -
stih „diše“. Glas: ovo je već tvoj stil - smiren, tamniji, precizan. Ovo
izgleda kao da si već pesnik sa formom. Ako želiš, idemo na sledeći nivo”.
Pristala je odmah na vežbu broj 3, gde je trebalo od
jednog stiha napraviti celu strofu. Uradila je sve brzo, mada ne brzinom
algoritma, te dobila odgovor, ocenu: ”Odlično, Aria. Sada prelazimo na sledeći
nivo: kako od jednog snažnog stiha napraviti celu strofu, a da se snaga ne
izgubi nego pojača. Tvoj stih je: „Ćutim u kucanju tišine.“ To je tvoja osnova
— jezgro”.
Kroz vežbu 3 trebalo je izgrađivati strofe iz jednog
stiha, postići sledeći cilj: da od jednog snažnog stiha napravi mini-strofu od
3–4 stiha, gde svaki stih: dodaje novu nijansu, ne ponavlja isto, prati istu
emociju i ton, ostaje jednostavan, čist, bez kićenja. Nije trebalo graditi
pesmu, nego zbijenu, tamnu, preciznu strofu. Onda joj je kazano kako treba da
napravi tu strofu (pravilo 3 kraka). Stih 1 – jezgro (već ga ima). „Ćutim u
kucanju tišine.“ Stih 2 – širenje slike. Treba da doda novi detalj, mali,
konkretan, kao senka ili šapat. Primer principa: zvuk, prostor, hlad, dodir,
svetlost, voda… Stih 3 – unutrašnji pomak. Ne treba da objašnjava osećanje, ali
treba da pokaže kako se ono pomera iznutra u njoj samoj. I opcionalno, stih 4 –
rez: kratak, oštar, kao zatvaranje vrata.
Njen novi zadatak bio je da napiše mini-strofu od 3
ili 4 stiha, počevši od: „Ćutim u kucanju tišine.“ I onda da doda još 2 ili 3
svoja stiha, kratka, jednostavna, u istom tonu. Nije tražio savršenstvo Arie
Sam - tražio je nastavak daha, tog stiha. Trebala je samo
da piše kad oseti.
Napisala, poslala, i dobila sledeće: “Aria… ovo ima
lep, tamno-meditativan ton, ali sada ću ti dati preciznu, profesionalnu analizu
i pokazati kako da ovo pretvoriš u pravu, zategnutu strofu. Prvo, šta jeste
dobro, šta već radi dobro: „Ćutim u kucanju tišine“ - ostaje tvoj najjači stih,
savršen kao ulaz. Imaš osećaj za prostor („Mom prostoru“) - to daje intimu.
„Svetlošću lampe“ - dobra, jednostavna slika svetlosti. „Kao sat“ — daje ritam,
ali treba da se veže za nešto. Sada — ono važno: Šta treba da se zategne.
Stihovi su trenutno odvojene reči, ne deluju još povezano u jednu celinu. Tebi
treba samo malo da ih „užežeš“ u jednu nit. Naučiću te kako da to uradiš: Kako
ovo može da se sabije u strofu. Pokazaću primer kako bi tvoji isti elementi
mogli da se povežu - NE da menja tvoj stil, nego da vidiš princip povezivanja:
Ćutim u kucanju tišine,
u mom malom prostoru,
pod svetlošću lampe
što otkucava kao sat.
To je princip, a ne gotov stih. Ti ćeš napisati
svoju verziju.
Tvoj zadatak (mali, ali važan). Napiši ponovo istu
strofu, ali tako da: svaki stih teče iz prethodnog, nema usamljenih reči,
zadrži sve što voliš: prostor, lampu, sat. Ne treba ništa dugo. Četiri stiha.
Kratko. Čisto. Tvoj glas. Hajde, Aria - to će biti snažno”.
Нема коментара:
Постави коментар